DžEVAD GALIJAŠEVIĆ
Moševac 13 b – MAGLAJ

– TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE
– GLAVNOM TUŽICU TUŽILAŠTVA BIH GORANU SALIHOVIĆU

U skladu sa članom 216. stav 4. ZKP BiH, u zakonom predviđenom roku, podnosim

K R I V I Č N U   P R I J A V U  –  P R I T U Ž B U

n/r. v.d. Glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordani Tadić zbog nerada Tužilaštva BiH, u predmetu protiv Ministra bezbjednosti u SM BiH Dragana Mektića zbog agresivnog ponavljanja djela za koje je prijavljen
U predmetu – broj:T20 0 KT 001 1377 15 Sarajevo, 14.12 2015. godine

ZBOG počinjenih krivičnih djela na Službenoj konferenciji za štampu Ministarstva bezbjednosti BiH, održanoj u Službenim prostorijama 17.07.2017.

O B R A Z L O Ž E Nj E :

Dragan Mektić, sa pozicije Ministra Bezbjednosti, je zloupotrebio položaj i ovlaštenja u cilju pomaganja počiniocu Teških ratnih zločina na Ozrenu, i to tako što je nakon izvršenja ritualnih odsjecanja glava činio sve i danas to čini još agresivnije – da OPTUŽIVANJEM OSOBE KOJA NIKADA NIJE BILA NA TOM PODRUČJU OZRENA – NI U RATU NI U MIRU – OPTUŽI te da na taj način POMOGNE, NJEMU POZNATOM IZVRŠIOCU, da izbjegne zasluženu kaznu zbog ritualnog odrubljivanja glava oko 192. srpska vojnika i civila što je potvrđeno presudom Haškog tribunala u predmetu Rasim Delić i dokazano za 65. lica.

Na video snimku postrojavanja jedinica Drugog i Trećeg korpusa, kod Gostovića, u septembru 1995. jedan od komandanata pozdravlja i rukuje se sa Alijom Izetbegovićem a Dragan Mektić je na RTV BN iznijeo tvrdnju da sam to ja lično i da sam bio učesnik te zločinačke operacije na Vozućoj.

Zbog toga sam podnijeo prijavu Tužilaštvu BiH iznoseći saznanja o svim vojnicima i jedinicama koje su učestvovale u toj operaciji.

Vaš korumpirani tužilac, politički aktivan u razbojničkoj stranci SDS je pokušao da tu prijavu odbaci sedam dana nakon podnošenja iste zbog čega sam u zakonom predviđenom roku uložio Pritužbu Kolegiju Glavnog tužioca zbog čega je u formiranom predmetu protiv Dragana Mektića pokrenuto prikupljanje informacija i istražne radnje.

Danas Dragan Mektić ZNA U POTPUNOSTI da ja nikada nisam bio na tom području ali i DALJE SKRIVA NJEMU

POZNATOG POČINIOCA:

– Osoba za koju je Dragan Mektić rekao da sam ja, u postrojavanju na Gostoviću, ( LINK DO VIDEO ZAPISA – www.youtube.com/watch?v=xzowg6xS19U je ELVEDIN ŠEHAGIĆ DINKO iz Kaknja, Komandant Trećeg Manevarskog bataljona, pohvaljenog za učešće u operaciji napada na Vozuću – (U prilogu Doc. Armije R BiH o pohvalama za učesnike ove zločinačke akcije u kojoj je prvo pohvaljen Abu Meali Komandant Odreda el Mudžahedin, zatim Diverzantska jedinica Seada Rekića i na trećem mjestu, PRVA STRANA – jedinica Nadkapetana Elvedina Šehagića) –

Napomena, u Kaknju, je neposredno poslije razaranja Vozuće organizovan MUZEJ ODSJEČENIH GLAVA NA VOZUĆOJ i da je u Kaknju, taj zločin po ugledu na Islamsku državu danas, proslavljen kao velika i časna pobjeda,.

Mektić više nikada nije pomenuo moje učešće na Vozućoj JER ZNA IDENTITET OSOBE ZA KOJU JE OBMANUO JAVNOST I NASTAVLJAI AKTIVNO RADI NA TOME DA GTU OSOBU ZAŠTITI OD KRIVIČNOG PROGONA.

Na službenoj konferenciji u Savjetu ministara BiH, koju je održao Dragan Mektić, uputio je gomilu laži na moj račun – ali laži, koje mogu imati ozbiljne bezbjednosne implikacije po mene lično jer ih je izgovorila službena osoba:

Rekao je sljedeće:

1. Da je Dževad Galijašević oficir Armije BiH koji je komandovao u Maglajskoj brigadi
2. Da je mjesto zločina i postrojavanja pred Alijom Izetbegovićem, Gostović, u Maglaju
3. Da je u okviru Maglajske brigade djelovao Odred el mudžahedin
4. Da su moje ruke krvave do ramena a ne samo do lakata

U VEZI SA TIM, POD PUNOM KRIVIČNOM ODGOVORNOŠĆU IZJAVLJUJEM:

1. Nikada nisam bio oficir u Armiji R BiH, niti sam ikada, u ratu ili poslije njega dobio bilo kakav čin u toj Armiji. Čak ni čin razvodnika.

U toku rata, nisam komandovao nikome i nisam zadužio ni uniformu a pogotovo oružje.

NASILNO SAM MOBILISANA LIČNOST 05.11.1992. godine bez ikakvih prava.

Do tog vremena počev od juna 1992. godine bio sam ratni zarobljenik u LOGORU U KAZNENO-POPRAVNOM DOMU ZENICA ( u dva navrata više od tri mjeseca), zadržan sam u Podrumskim prostorijama Štaba teritorijalne odbrane 4.dana a 18. dana sam proveo u Logoru na fudbalskom stadionu Toška u Tešnju. Punih 48. dana, proveo sam u logoru zato što se nisam odazvao mobilizaciji i krenuo u rat i ubijanje.

To i činjenicu, da kao ratni zarobljenik nisam komandovao nikome i nigdje u toku rata, vi svakako možete utvrditi u Ministarstvu odbrane, gdje postoji moj vojni dosije a posebno u Državnoj Agenciji za istrage i zaštitu SIPA – u kojoj sam kao svjedok ratnih zločina mudžahedina u Tešnju prihvatio ulogu JAVNOG SVJEDOKA u predmetu kodnog naziva „Ozren“ protiv Šemsudina Mehmedovića.

Svakako je preko svoga kuma, policijskog kolege i komšije iz Prnjavora Perice Stanića već utvrdio Dragan Mektić OBZIROM DA SU SVA RIJEŠENJA O MOME HAPŠENJU KAO I KOPIJA MOJE VOJNE KNJIŽICE PRIKLJUČENI KAO DOKAZNI MATERIJALI U OVOM SLUČAJU I DA JE IZ NJIH VIDLJIVO OVO O ČEMU GOVORIM.

2. GOSTOVIĆ JE UDALJEN PREKO 50. KILOMETARA OD MAGLAJA, i nalazi se na pola puta između Zavidovića i Olova – pripada Opštini Zavidovići.

Mi u Maglaju, niti smo znali šta se dešava krajem septembra 1995. godine u Gostoviću niti smo to mogli znati. Bili smo u potpunosti okruženi i jedino smo mogli brdskim putevima doći do Tešnja i dva sela na području današnje opštine Doboj Jug.

3. NIKO U MAGLAJU NIJE VIDJEO MUDŽAHEDINE A POGOTOVO ONI NISU PRIPADALI MAGLAJSKOJ BRIGADI. Mudžahedini dolaze na područje Ozrena, u veliko srpsko selo Bočinja tek nakon što je potpisan Dejtonski sporazum i nastupio mir. Odlukom tadašnjeg Načelnika CSB Zenica Šefika Džaferovića i Načelnika policije u Tešnju Šemsudina Mehmedovića U BOČINJU SE UPUĆUJU MUDŽAHEDINI IZ ODREDA EL MUDŽAHEDIN I ZUBEJROVE GRUPE, iz Zenice (Podbrežje/Vatrostalna), Travnika (Mehurići/Orašac) i Tešnja (Osnovna škola u selu Jablanica).

Vi to svakako možete provjeriti kao i utvrditi činjenicu da sam ih ja, dolaskom na vlast ISELIO-DELOŽIRAO IZ TUĐIH KUĆA I IZBACIO IZ BOČINJE I MAGLAJA.

4. Dragan Mektić kao i Perica Stanić, su pripadali policiji Prnjavora koja je organizovala i kontrolisala četiri logora u Prnjavoru; razarala naselja (Lišnja, Galjipovci i Puraći), provela etničko čišćenje izgonom Bošnjaka i Hrvata; organizovala rušenje Katoličke crkve u Kulašima i četiri džamije na opštini. Dragan Mektić je po prijavi boraca iz Prnjavora lično prisustvovao ubistvu zarobljenog Hrvata iz Dervente, na stepeništu Policijske stanice Prnjavor.

Istovremeno, Dragan Mektić u Ministarstvu bezbjednosti, na poziciji stručnog savjetnika, drži DLAKIĆ ADNANA, osobu koja je počinila kriminal u Državnoj agenciji SIPA otkrivajući tajne podatke i dostavljajući ih licu optuženom za ratni zločin: komandantu jedinice „Zulfikar“, generalu Nihadu Bojadžiću. Zbog ovih nezakonitih radnji DLAKIĆ ADNAN je izbačen iz Agencije SIPA ali je ostao u Komisiju za prijem kadeta u SIPA te je na prijedlog Dragana Mektića dobio i poziciju u kancelariji UN za saradnju u borbi protiv prometa i proizvodnje narkotika i posebnih vrsta kriminaliteta.

Uz to ima status „stručnog savjetnika“ iako Američka ambasada i Amerikanci u OHR-u nikada nisu odobravali ovakvo zbrinjavanje počinilaca teških krivičnih djela odavanja službene tajne u cilju pomaganja osobi optuženoj za teške ratne zločine.

Sa druge strane, ja, nikada nikoga nisam ubio niti sam bilo kome naređivao da čini ovakve i slične zločine bilo kome – ruke mi nisu krvave – a obraz mi je čist.

Takvog idiota ja ne moram trpiti samo zato što je trenutno, na dužnosti ministra bezbjednosti u Savcjetu ministara. Besmislenim lažima i gomilom izrečenih gluposti on bi predstavljao pravu sramotu za Savjet ministara, da takav organ ičemu vrijedi i predstavlja bilo kakvu časnu, državnu instituciju.
Poštovana Glavna Tužiteljice Tadić,

Ne krijem da sam vrlo obaviještena osoba i da sam o vama lično, čuo sve najbolje : kako ste obrazovana, odmjerena i poštena osoba – izuzetan pravnik te da trpite užasne pritiske, da vas prisluškuju i uznemiravaju ali, podnoseći ovu prijavu, pozivam vas da uradite ono što samo vi možete uraditi a za to vam treba velika hrabrost:

Uhapsite ovog ludaka na poziciji ministra bezbjednosti i pomozite našoj državi da bude stabilna. On je izvor nestabilnosti i potpune nesigurnosti u pravni i politički sistem – on predstavlja prijetnju našem ustavnom uređenju – u njegovom ludilu ima mnogo kriminalnog sistema koje ga tjera na činjenje i ponavljanje krivičnih djela.

On nezakonito prisluškuje mnoge javne ličnosti, sudije i tužioce – zloupotrebljava informacije i OBA/OSA i one iz SIPA – on to radi uprkos presudi Ustavnog suda BiH po apelaciji Predsjednice u parlamentarnoj skupštini Borjane Krišto. Te nezakonito pribavljene informacije on koristi u javnom i medijskom prostoru iza službenih govornica u savjetu ministara. Njegova ovlaštenja nisu nešto što može uplašiti bilo koga – ja sam svjestan da je izvor njegove moći u zloupotrebama Agencije SIPA koje konstantno vrši njegov kum i komšij Perica Stanić i da samo zbog toga nije smjenjen.

Država Bosna i Hercegovina ne može preživjeti takvog idiota i takve političke postupke i manire: zato otvorite istragu i učinite najvažniji korak u stabilizaciji prilika u zemlji.

Podnoseći ovu prijavu, ja sam svjestan, da Tužilaštvo BiH, NIKADA PO PRIJAVI GRAĐANA, nije vodilo krivičnu istragu te da ovakvo postupanje i prema mojoj prijavi, šalje građanima jasnu poruku: da je prijavljivanje krivičnih djela od strane građana nepotrebno čak za tužilaštvo po pravilu i „iritantno“.

Upravo iz tog razloga, jer želim da podržim taj specifični institut „glasova o počinjenom krivičnom djelu“ koji dopiru do tužilaštva na razne načine (putem medija ili anonimnih prijava) a posebno sa potpisom građanina koji rizikuje vlastitu bezbjednost i život prijavljujući takve ličnosti kao što je Ministar bezbjednosti Dragan Mektić i koji su lokalno, komšijskim vezama čvrsto vezani za Direktora agencije SIPA Pericu Stanića.

Ulažući ovu, specifičnu PRITUŽBU zbog „zamrznutog predmeta“ u kome sam argumentovao prijavu i priložio dokaze za tvrdnje – moram naglasiti i sljedeće:

Ratni zločin je posebno teško krivično djelo – ugrožava život i tjelo pojedinca, egzistenciju grupe ili cjele zajednice te na žrtvu ostavlja trajne posljedice.

ZATO TAJ ZLOČIN NE ZASTARIJEVA, jer su i posljedice, koje izaziva nepopravljive.

Podrška i pomoć ratnim zločincima, nikada nije motivisana etničkom ili vjerskom solidarnošću nego prije svega „esnafskom solidarnošću“ – zločinci razumiju zločince, bez obzira iz koje etničke i vjerske zajednice dolaze. Zločinci ne žele da se otvaraju istrage i procesuiraju počinioci ratnih zločina i pribjegavaju raznim opravdanjima, izmišljaju razloge i vrše radnje, koje u krajnjoj mjeri otežavaju ili potpuno onemogaćavaju privođenje pravdi ratnih zločinaca.

Samo objektivnim, stručnim, visoko-moralnim i profesionalnim pristupom, nikako površnim, tužilaštvo može prepoznati i istražiti razne mjere i radnje kojima se pomaže počiniocima ratnih zločina, naročito sa tzv. Službenog nivoa – sa nivoa političke moći veće od razuma koji nosilac takve moći ima.
Takvu osobu sam prijavio tužilaštvu – javno, sa potpisom i adresom.

Tužilaštvo nije na koji način bilo ograničeno pravnom kvalifikacijom djela koju sam predložio nego konkretnim radnjama koje predstavljaju obilježja teških krivičnih djela.

Za postojanje krivičnog djela „pomaganja“ potrebno je da kod počinioca postoji svijest o stvarnim obilježjima krivičnog djela koje je izvršilo lice kome se pruža pomoć, a ne mora mu biti poznata pravna kvalifikacija djela ni propisana kazna. Ako Ministar bezbjednosti LAŽNO OPTUŽI LICE KOJE NIKADA NIJE ČINILO ZLOČINE – čak ni u ratu nije „zadužilo“ lično naoružanje – i još ga optuži da je OFICIR ARMIJE R BIH „koji raportira Aliji Izetbegoviću“, a POTPUNO JASNO, može utvrditi preko kolegice koja je Ministar Odbrane BiH (Marine Pendeš) – da oklevetano lice tj. „Dževad Galijašević“ nije u Armiji R BiH imao ni čin razvodnika – dakle ni najniži čin a kamoli oficirski čin – onda je jasno pitanje: KOME KORISTI OVAKVO LAŽNO OPTUŽIVANJE SA POZICIJE VELIKE POLITIČKE MOĆI?!

Odgovor je jasan: KORISTI ILI POMAŽE, STVARNOM IZVRŠIOCU RATNOG ZLOČINA – jasno je i kome šteti, ali je to manje bitno za tužioca Janjića.

Ovo krivično djelo, odnosi se samo na pomoć počiniocu posle krivičnog djela, ne i na pomoć da se ono izvrši. Sakrivanje počinioca nekog krivičnog djela, tragova krivičnog djela ili pomaganje počiniocu na bilo koji drugi način da ne bude otkriven ili suđen podrazumijeva usmjeravanje istrage prema nevinim ljudima i predstavlja vidljivo OMETANJE PRAVDE ODNOSNO SPREČAVANJE I OMETANJE DOKAZIVANJA.

Dragan Mektić (Ministar bezbjednosti u Savjetu ministara BiH) i Perica Stanić (Direktor Državne agencije za istrage i zaštitu) su lokalno, prijateljski i profesionalno povezane osobe gotovo trideset godina. Obavljali su odgovorne i najvažnije policijske dužnosti u Policijskoj stanici Prnjavor,čak je i vodili, tokom čitavog rata u BiH, u vrijeme, kada su pripadnici te policije činili strašne zločine prema nesrpskom stanovništvu.

U prvostepenoj presudi Radoslavu Brđaninu od 1.septembra 2004. (Predmet: IT-99-36-T) kao i drugostepenoj koja je sve činjenice vezane za Prnjavor potvrdila (od 3.aprila 2007. – Predmet: IT-99-36-A) navedeno je: u poglavlju „Prnjavor“ : na koji su način, u Pilani, zatim Domu kulture i na kraju Fabrici obuće „Sloga“ upravo policajci priveli, zarobili i mučili približno 370. muškaraca starih između 14. i 60. godina, tukli ih i mučili. Prije toga su upravo policajci koje su predvodili (ne)ljudi poput Mektića i Stanića sa „Vukovima sa Vučjaka“ učestvovali u ubijanju muslkimanskih civila (u naselju Lišnja),neselektivnom razaranju (Lišnje, Puraća, Kulaša…) i rušenju 4. džamije i katoličke crkve…

Vidljivi su i logori za mučenje:zgrada same policijske stanice u Prnjavoru kao i most na rijeci Vijaki.Nesporna je odgovornost nosilaca najviših policijskih ovlaštenja u policijskoj stanici u Prnjavoru a prije svega Mektića i Stanića, koji napreduju u policijskoj karijeri već u toku rata, dok su činjeni zločini.

O ratnim zločinima u Prnjavoru tužilaštvo BiH se može informisati i u predmetu Momčilo Krajišnik, iako je u kategoriji „B“ dobilo i neke predmete iz Prnjavora… dakle… Prijavio sam osobu povezanu sa ratnim zločinima u Prnjavoru koja danas obavlja odgovorne ministarske dužnosti u vijeću ministara i ima prijatelja i komšiju na čelu agencije SIPA i to za ratne zločine počinjene nad njihovim sunarodnicima – prijavio sam osobu koja je povezana sa korupcijom u vezi sa izgradnjom nove zgrade Službe za poslove sa strancima i tzv. Azilantskim centrom teškim oko 700.000 KM. I naravno da sam svjestan – da ratni zločini nemaju vjeru i naciju i da ratne zločine čine NAJGORI KRIMINALCI I OLOŠ i da samo takvi, kao oni, imaju razumijevanje za počinioce ratnih zločina iz drugih vjerskih i etničkih zajednica.

NAGLAŠAVAM, da je Dragan Mektić, svjesno čineći zloupotrebe službene dužnosti iz čl. 220, prekoračivao, u više navrata granice svog službenog ovlaštenja i ne izvršavajući svoje službene dužnosti, nanoseći pritom štetu i teže povređujući prava drugoga, prikrivao, poznate izvršioce i naredbodavce krivičnog djela ratnog zločina u Operaciji „Farz 95“, na Ozrenu, poznatoj kao („Napad na Vozuću“), pružio pomoć poznatim počiniteljima ratnog zločina, obmanjujući javnost o navodnoj umješanosti Dževada Galijaševića, svjedoka MUP-a Republike Srpske i Državne agencije za istrage i zaštitu u predmetima ratnih zločina, ugrožavajući mu bezbjednost i kredibilitet osobe koja je koristeći dozvoljeni, lični, pristup, arhivama Haškog tribunala, omogućio potrebnu bazu vjerodostojnih dokumenata MUP-u Republike Srpske (za podnošenje dopune Izvještaja o počinjenom krivičnom djelu ratnog zločina protiv Sakiba Mahmuljina i drugih – za ratni zločin u operaciji „FARZ 95“, u vezi sa napadom na Vozuću), iz čl. 241. KZ BiH, iako zna da Galijašević nikada u životu nije bio ni blizu tog djela Ozrena.

Dragan Mektić je, istovremeno, na ovaj način, koristeći, prijetnju pozicijom društvene i političke moći, koju mu daje funkcija ministra bezbjednosti vršio zastrašivanje, pozivajući se na svoje zasluge za Republiku Srpsku, ističući vlastitu nacionalnost, kako bi spriječio sudiju, tužitelja ili službenu osobu organa za provođenje zakona da vrši službenu dužnost u vezi s krivičnim postupkom koji se vodi po zakonu Bosne i Hercegovine, iz čl. 230. KZ BiH, a sigurno zna za učinitelje krivičnog djela i za koje se po zakonu Bosne i Hercegovine može izreći kazna dugotrajnog zatvora.

Isto tako Dragan Mektić sigurno zna, kao dugogodišnji policajac, radnik obavještajne službe i pomoćnik ministra bezbjednosti, da su ta djela ratnog zločina nepobitno učinjena (o čemu postoji i pravosnažna sudska presuda u predmetu generalu Rasimu Deliću, pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu) te da su po toj presudi utvrđeni počinioci iz odreda El Mudžahid kao i to da su naredbodavci iz reda vojnih i policijskih struktura, čime je i komandant Armije RBiH general Delić, proglašen krivim, eksplicitno, potvrđujući odgovornost u cjelokupnom sistemu komandavanja, svih lica u lancu do glavnog komandanta.

Uprkos tome, ne samo da to nije prijavio, iako od takve prijave ovisi konačno i blagovremeno procesuiranje učinitelja krivičnog djela, on je kao, osoba koja je na bezbjednosnim i obavještajnim dužnostima 25. godina, a danas je MINISTAR BEZBJEDNOSTI, zloupotebljavajući autoritet funkcije, dostupnost informacija i saznanja – LAŽNO OPTUŽIO I DISKREDITOVAO, osobu, koja nikada nije bila na Vozućoj, Gostoviću ili tom djelu Ozrena, pripisujući mu RAPORTIRANJE ALIJI IZETBEGOVIĆU, kako bi pružio pomoć stvarnim počiniocima ratnih zločina i umanjio pritisak institucija i javnosti, na njih i pravosuđe koje je dužno sankcionisati ove zločine. Isto tako, NAGLAŠAVAM: Ratni zločini ne zastarjevaju a način na koji se može pomagati počiniocima ratnih zločina definisan je praksom Haškog tribunala koji je jasno, kao odgovorne tretirao mrežu pomagača Radovana Karadžića i Ratka Mladića i utvrdio principe identifikacije „pomaganja“ i radnji koje na to ukazuju.

Iz navedenih razloga P R E D L A Ž E M :

Da Tužilaštvo BiH, donese Odluku o provođenju istrage protiv Dragana Mektića upravo na način kako je navedeno u Prijavi i dokumentovano štampanim i elektronskim prilozima u prijavi koja vam je ranije dostavljena.

Razlog više leži i u stalnim zahtijevima Glavnog Haškog tužitelja Serža Bramertza da se predmeti zločina Odreda el Mudžahedin procesuiraju i da se kazne naredbodavci te pomoć, koju na ovom planu našim institucijama, pružaju kvalifikovani istražitelji terorizma, vjerskog radikalizma i ekstremizma, iz Sjedninjenih Američkih država.

Da bi to bilo moguće, potrebno je sankcionisati pomagače i politički uticajne pojedince koji ometaju privođenje pravdi zločinaca, koji permanentne i agresivno, utvrđene činjenice, prikazuju u lažnom svjetlu – izmišljajući i lažući da su ti počinioci „neki drugi ljudi“ koji nikada ni u ratu kao ni u miru nisu bili na tim lokacijama i mjestima izvršenja monstruoznih ratnih zločina.

U uvjerenju, da će Tužilaštvo BiH, ozbiljno razmotriti, sve aspekte ometanja pravde i posrednog pomaganja stvarnim izvršiocima Ratnih zločina ali i provesti obaveze iz Presuda Radoslavu Brđaninu i Momčilu Krajišniku te pokrenuti istragu i zbog zločina u opštini Prnjavor te ulozi policijskih rukovodilaca Mektića i Stanića, u ovim zločinima, bilo kao ovlaštenih osoba koji su prikrivali zločine bilo kao lica odgovorna za pomaganje u izvršenju samog djela ratnog zločina.

Srdačno Vas pozdravljam

U Moševcu, opština Maglaj
Datum: 19.07.2017.
PODNOSILAC KRIVIČNE – PRIJAVE PRITUŽBE
DžEVAD GALIJAŠEVIĆ

Adresa: Moševac 13.b MaglajJMB: 2107962122627 – kontakt tel. +387 61 176 722

138 гласовa